Razdjelni sloj

Razdjelni slojevi raspoređeni neposredno ispod krovnog pokrova mogu ispunjavati različite zadatke. Već u fazi planiranja treba uzeti u obzir hoće li se upotrebljavati razdjelni slojevi, odnosno koji će se razdjelni slojevi primjenjivati.

Razdjelni slojevi mogu:

štititi oblogu od drveta ili ploče od kompozitnog drveta tijekom faze izgradnje od vlage.
poboljšati zvučnu izolaciju,
ujednačiti manje neravnine na podlozi,
pružiti metalnom pokrovu zaštitu od čavala koji izbijaju iz oplate,
poboljšati sposobnost klizanja kod promjena duljine uvjetovanih toplinom.
štititi metal s donje strane od štetnih alkalnih utjecaja i mogućih štetnih utjecaja iz sredstava za zaštitu drveta.
potpomagati funkciju otpornosti na kišu kod krovnog pokrova i krovne membrane.

Razdjelni slojevi ne smiju upijati ili zadržavati vodu, ne smiju propuštati pljuskove i moraju izdržati temperature neposredno ispod metalnog krova. U ovisnosti od funkcije koju treba preuzeti razdjelni sloj, potrebno je odabrati odgovarajući proizvod u dogovoru s proizvođačima razdjelnih slojeva.

Ako se razdjelni sloj npr. postavlja kao dodatna zvučna izolacija, onda se preporučuje uporaba jačih, težih razdjelnih slojeva od bitumena.

Napomena

PREFA preporučuje upotrebu odgovarajućih razdjelnih slojeva ispod PREFA krovnih pokrova. Ne preporučuju se strukturirani razdjelni slojevi u kombinaciji s PREFA krovnim proizvodima.

Kao dopuna gore navedenim okvirnim uvjetima u pogledu rasporeda razdjelnih slojeva navode se upute proizvođač od strane tvrtke PREFA kako slijedi:

Kod opterećenja snijegom višeg od 3,25 kN/m² ili kategorijama terena 0, I ili II, potrebno je polaganje uz razdjelni sloj.
Kod nagiba krova do 25° potreban je razdjelni sloj kod krovnih ploča R.16, krovnih šindri DS.19 i krovnih panela FX.12.
Kod krovne konstrukcije s negrijanim (ventiliranim) potkrovljem potrebna je krovna membrana u skladu s kriterijima nacionalnih propisa (norme za krovnu membranu), ili minimalno razdjelni sloj.

Kategorija terena 0 – mora, obalna područja koja su izložena otvorenom moru.

Kategorija terena I – mora i područja s niskom vegetacijom i bez prepreka.

Kategorija terena II – područja s niskom vegetacijom kao što je trava i pojedinačnim preprekama (drveće, objekti) s udaljenošću većom od dvadesetostruke visine prepreke.

Kategorija terena III – područja s ravnomjernom vegetacijom i izgrađenim prostorom ili s pojedinačnim objektima s udaljenošću manjom od dvadesetostruke visine prepreke (npr. sela, predgradska naselja, šumska područja).

Kategorija terena IV – područja na kojima je na najmanje 15 % površine izgrađeno objektima s prosječnom visinom od 15 metara.

Kategorije terena prema EN 1991-1-4